Kako su ashabi zarađivali za život?

Ali ibn Ebi Talib, radijallahu ‘anh, kazuje: „Jedne prilike sam jako izgladnio, i krenuo sam u potragu za poslom u predgrađima Medine. Naišao sam na neku ženu koja je sakupila zemlju, i pomislio sam da je potreban neko ko bi je zalijevao vodom. Otišao sam k njoj i sklopili smo dogovor da za svaku kofu vode koju donesem zauzvrat dobijem jednu datulu.

Donio sam šesnaest kofa vode, sve dok mi ruke nisu od napora otekle. Donio sam toj ženi vodu i malo se napio. Tada sam stavio svoje ruke pred nju, i ona mi je izbrojala šesnaest datula. Došao sam kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i ispričao mu to, i on, sallallahu ‘alejhi we sellem, je s mnom ručao te datule.“ (Ibnu-l-Džewzi, Sifetu-s-Safwe, 1/320)

Pouke i poruke:

1. Ovaj nam događaj prikazuje težinu iskušenja kroz koja su prolazili ashabi i način na koji su oni izlazili s njima na kraj.
2. Alija, radijallahu ‘anh, je izašao vani i radio vlastitim rukama kako bi stekao halal opskrbu, a nije sjedio kod kuće i čekao druge ljude da mu pomognu.
3. Događaj nam prikazuje snagu sabura Alije, radijallahu ‘anh, koji se je radio težak fizički posao, a istovremeno je patio od teške gladi koja mu je iscrpjela snagu.
4. Iz ovog događaja takođe možemo naučiti lekciju o odanosti i davanju prednosti onima koje volimo nad samim sobom. Uprkos gladi i teškom poslu koji je odradio, Alija, radijallahu ‘anh, je sačuvao svoju „platu“ dok se nije vratio Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i s njim ručao.

Izvor: „Alija ibn Ebi Talib“, dr. Alija Muhammed Es-Sallabi, 1/148)

Nedim Botić

Zašto nam “loše ide” kada učimo “iščitavanjem”

Piše: Igor Rakić, Osnivač Škole Intelektualnih Veština

U nedostatku bolje strategije učenja, učenici i studenti, koriste način učenja koji se najčešće naziva “iščitavanje”. On podrazumeva da se više puta čita isti tekst, sa ciljem da se bolje razume ili detaljnije zapamti. Svi oni koji su primenjivali ovaj metod u ranijim godinama svog školovanja, ili ga, na našu nesreću veoma često, primenjuju i kada odrastu znaju da su osnovni nedostaci ovakve strategije učenja: brzo opadanje interesovanja, gubitak pažnje i loša memorija detalja.

Zbog čega se to dešava i kako da rešimo ovaj problem? Da li je moguće učiti i pamtiti bez problema?

Da bismo odgovorili na prvo pitanje potrebno je da znamo koje su to faze pamćenja kroz koje prolazimo dok učimo. Vidite, ljudi najviše problema u učenju, kao i u drugim stvarima u životu imaju, zato što ne znaju detalje. Pamćenje je za njih pamćenje i to je to. Oni ne znaju da je pamćenje proces od tri faze koje funkcionišu na ovakakav ili onakav način. Dakle, koje su faze pamćenja?

Postoje tri faze u kojima se odigrava naša memorija: prva se naziva čulnom memorijom,druga privremenom i treća dugotrajnom memorijom.

1. Čulna memorija počinje u momentu kada, na primer pogledamo neko nabrajanje. Ona je vizuelna, ili auditivna, može biti kinestetička (dodir), oflaktorna (miris), gustatorna (ukus). Traje par sekundi i služi da naš mozak postane svestan da smo nešto uopšte videli. U ovoj fazi još uvek ne možemo da govorimo o “pamćenju” koje nam treba da bismo smatrali da je nešto naučeno.
2. Privremena memorija traje par minuta i tokom nje počinje “obrada podataka“. U ovoj fazi nam postaje “jasno o čemu se radi” u tekstu koji čitamo (integracija). Tada od svih informacija biramo one koje su “važne” (selekcija), jer mozak ne pamti sve informacije po redu, nego ključne pojmove koji nam služe kao okidači za prisećanje . Tokom ove faze naš um nas priprema ili za proces odbacivanja (zaboravljanje) svih nevažnih stvari ili za dugotrajno pamćenje onih stvari koje procenjujemo kao važne. Ono što je veoma važno u ovom momentu je da shvatimo da smisao ove faze pamćenja nije skladištenje nego povezivanje i izbor informacija.
3. Dugotrajna memorija traje neograničeno i ona predstavlja trajno vezivanje informacija (utiskivanje) u naše sinapse.

Problem koji imamo sa pamćenjem nalazi se na početku faze dugotrajnog pamćenja. Do tada je stanje u kojem se nalazi naše učenej manje – više u redu. Pročitali smo, razumeli i imamo “osećaj” poznavanja materije. Međutim, kada pokušamo da ponovimo vidimo da je naše prisećanje na oko 40% ili niže. Ovo je, na primer, jako lepo vidljivo kod studenata prava kojima je učenje prava veoma interesantno “kada ga čitaju prvi put” kako vole da kažu, ali da najveći problemi nastaju kada sve te informacije treba da zapamte.Šta je problem? Problem je u tome što mi proces memorisanja zaustavimo u drugoj fazi i naše učenje ostaje zarobljeno na nivou “razumevanja”. Mi uglavnom nikada ne prođemo preko mosta dugoročne memorije i, apsurdno, za pamćenje ne primenjujemo tehnike pamćenja nego strategije i tehnike za prijem i obradu informacija, a mozgu ostavljamo “na slobodu” da nešto zapamti ili ne. Zašto to radimo? Zato što nakon “razumevanja” pročitanog teksta mi imamo jedno 4-5 minuta savršenog prisećanja – jer kratkoročna memorija i traje do 8 minuta. Zaneseni time mi smatramo kako smo nešto memorisali i nastavljamo sa daljim učenjem ili prekidamo učenje. Ovde nastaje problem. Ako zamislimo da između kratkoročne memorije i dugoročne postoji most čijim prelaskom osiguavamo pamćenje i prisećanje – mi taj most ne pređemo, nego se okrenemo i vratimo na početak puta.

Šta se dešava nakon toga? Mi, pošto nismo svesno prešli most memorije, naš um krene da odlučuje šta je važno da zapamti i, pošto u svim inforrmacijama koje smo uneli u mozak nalazi, uglavnom apstraktne  informacije, simboli, stručni termini, podele, analize i nabrajanja – što nema veze sa trima stvarima koje on preferira “igra, spavanje i hrana”, on odlučuje da sve te podatke pošalje u privremenu kantu za otpatke (Recycle Bin). Tako zaboravimo, ali ne sasvim, nego dovoljno da ne možemo da se prisetimo, ali da se, kada pogledamo u knjigu samouvereno setimo svega.

Šta se dešava posle? Pošto podataka nema, mi doživljavamo neuspeh ili u svojoj sobi za učenje ili u učionici gde demonstriramo znanje. Doživevši neuspeh, nakon perioda samosažaljevanja, vraćamo se učenju i radimo ponovo ono isto što smo radili i ranije čitamo dolazeći do “mosta” između kratkoročne i dugoročne memorije i opet ga nikada ne prelazimo, nadajući se da će “usud” memorije nekom višnjom silom odlučiti da nešto zapamtimo. Zapravo mi samo ne poentiramo.

Šta bi trebalo da radimo da bismo podatke osigurali u dugotrajnoj memoriji?

Da bismo osigurali podatke i da bi nam bili dostupni, potrebno je da uradimo što više od sledećih procedura:

1. Da učenje podelimo u zalogaje (Chunks) – pažnja traje od 30 do 180 sekundu u proseku, zato čitajte maksimum 3 minuta u kontinuitetu. Tad prekinite čitanje, razmislite, zapišite, podvucite…
2. Da vizualizujemo pojmove koje pamtimo – Najbitnije stvari (pojmove) zamislite na “mentalnom ekranu”. Ukoliko su apstraktni – predstavite ih simbolima (na primer – pamćenje zamislite kao slona, reč “pojam” kao mozak, itd )
3. Da asocijativno povezujemo pojmove – povežite pojmove koje pamtite asocijacijama
4. Da obnavljamo u memorijskim ciklusima – Obavezno obnavljajte u kratkim crtama bez gledanja u izvor (knjigu ili beleške). Najvažniji ciklus ponavljanja je nakon 24 sata. Ako tada ne ponovite zaboravićete oko 70-80% informacija koje ste juče učili, tj nećete moći da ih se setite bez “virenja”.

Najbolji kolač sa jagodama….

Najbolji kolač sa jagodama….

Potrebni sastojci:

• 12 dag omekšalog maslaca
• 22 dag šećera u prahu
• 4 jaja
• 400 ml mlakog mlijeka
• 60 dag oštrog brašna
• prstohvat soli
• 1 prašak za pecivo
• 50 dag jagoda
• šećer u prahu za posipanje

Način pripreme:

Izmiksajte maslac, šećer i žumanjke.

Potom umiješajte mlijeko i polovinu brašna s praškom za pecivo.

Stucite čvrsti snijeg od bjelanjaca s soli. Dodajte ostatak brašna,a na kraju lagano umiješajte snijeg.

Okrugli kalup za torte promjera 26 cm, namastite maslacem i pospite brašnom. Stavite polovinu tijesta i polovinu jagoda koje ste uvaljali u brašno kako nebi potonule u tijesto.

Ulijte ostatak tijesta te preostale jagode. Stavite peći na 180 stepeni oko 45 -50 minuta(probajte čačkalicom da li je pečeno). Kolač narežite na komade i posipajte šećerom u prahu prije posluživanja, piše Coolfood.

Poslanica SBB-a Zana Marjanović glumi u hit seriji BBC-a

Objavljeno: 12.06.2015. - Novosti

U Velikoj Britaniji prije nekoliko dana završeno je prikazivanje prve sezone BBC-jeve mini serije "The Game", u kojoj je jednu od značajnijih uloga odigrala bh. glumica Zana Marjanović. U pitanju je uloga Poljakinje Julije, koja je agent, dvostruki ili trostruki, pod velikim je znakom upitnika, između ostalog piše "The Guardian", koji je dao detaljan osvrt o seriji.

Tajna služba

Snimanje ove serije, čija je radnja smještena u hladnoratovsko okruženje sedamdesetih godina prošlog stoljeća i prati svijet špijunaže, pod rediteljskom palicom Najala Mekormika (Niall MacCormick) odvijalo se prije dvije godine u Londonu. Prikazuje borbu koju britanska državna tajna služba MI5 vodi u nastojanju da zaštiti naciju od prijetnji Hladnog rata.

Osim Marjanović, u glumačkoj postavi su i Viktorija Hamilton (Victoria), Tim Bentink (Bentinck), Gabrijel Šarnicki (Gabrielle Scharnitzky), Tom Hjuz (Hughes), Brajan Koks (Brian Cox)... Inače, uloga u ovoj seriji za našu glumicu, zvijezdu prvjenca "U zemlji krvi i meda" holivudske dive Anđeline Đoli (Angelina Jolie), uslijedila je odmah nakon saradnje s poznatim britanskim rediteljem Rufusom Norisom (Norris) na filmu "Broken", u kojem igra i Tim Rot (Roth), a BBC je, također, bio u ulozi producenta.

Velika ljubav

- Nekako je rad na seriji bio logičan slijed, s obzirom na to da je BBC producent. Što se tiče uloge Julije, zanimljivo je da ona počiva na zagoneci je li dvostruki ili trostruki agent, i ta zagonetka se provlači tokom cijele sezone. Ona je velika ljubav glavnog lika, detektiva koji radi za tajnu službu britanske vlade MI5, koji u jednom trenutku počinje sumnjati u njenu ljubav, njen identitet, u ono što je do tada znao o njoj. I u tom smislu, to je jedna od najzanimljivijih uloga koje sam igrala, jer do posljednje epizode ne otkrijemo ko je ona zapravo - otkrila nam je Marjanović.

Serija "The Game" trenutno slovi za jednu od najgledanijih u Velikoj Britaniji, a dobila je visoku ocjenu 7,9 na oficijelnoj internet-bazi podataka za filmsku umjetnost IMDb.

Ispunjen san

Zana vjeruje da će se Julija pojavljivati i u drugim sezonama serije "The Game", ali još ne može sa sigurnošću tvrditi u kojem obimu i u kojoj sezoni. Povjerila nam je da joj je ovom ulogom ispunjen san iz mlađih dana, jer ona zahtijeva ozbiljno istraživanje, posvetu radu, ogromno predznanje, ali i maštu.

 sbb.ba

o Ajvatovici i paganskim običajima među Bošnjacima

o Ajvatovici i paganskim običajima među Bošnjacima

MEHMED HANDŽIĆ, MUHAMMED SEID SERDAREVIĆ i VEHBIJA HODŽIĆ o Ajvatovici i paganskim običajima među Bošnjacima

1) MEHMED HANDŽIĆ u jednom radu bilježi:

„Opaža se i to da je neki NEUKI muslimanski svijet postavio u vezi sa nečijim kaburom na određenom mjestu u određeno vrijeme razne svetkovine. Tako je, naprimjer, neuki dio našeg bosanskohercegovačkog muslimanskog svijeta postavio u vezi s nekim Ajvaz-dedom svetkovinu, KOJU NAZIVAJU AJVATOVICA, a sastoji se u tome da se u određeni dan svijet okupi nedaleko od Prusca, posjeti kabur Ajvaz-dedin i kod nekakve stijene UČE RAZNE DOVE. To se toliko kod seljaka uvriježilo, da ga smatraju, kako to običvaju reći, »malim hadžom«.“ [1]

2) MUHAMED SEID SERDAEVIĆ u djelu Islam i nauka navodi neke od zabranjenih stvari u islamu, gdje kaže sljedeće: „Zabranjeno je dalje: ...sjediti i hodati po grobu; klanjati na ili prema grobu osobito vjerom odlična čovjeka, paliti na njemu svijeće, ljubiti ga i gladiti; uvlačiti u vjeru novotarije, tj. IZUMIJEVATI I POSTAVLJATI ŠTOKAKVE IBADETE (bogomoljstva) (npr. peći halvu ili druge gozbe priređivati 40. dan po smrti umrloga), „HODOČASTITI“ na AJVATOVICU (u travničkom okružju, što mnogi iz ZALUPANE MASE nazivaju MALIM HADŽILUKOM), pratiti hadžiju ili ga dočekivati učeći javno tekbire i sl.“ [2]

3) VEHBIJA HODŽIĆ u Glasniku VIS br. 1 – 2/67 str. 31-32., napominje sljedeće:

“A sada da vidimo šta o turbetima kaže autor jednog fikhskog djela (»Fikhus suneti«):

„Turbeta su se“, kaže on, „pretvorila u idole. Muslimani se ponašaju prema njima isto onako kako se ponašaju idolopoklonici (mušrici) prema svojim idolima. Obožavajući ih, njima se obraćaju, moleći im se traže od njih ispunjenje svojih želja (»murada«) i vjeruju da im oni mogu želju uslišati. Upravo traže od njih ono što se traži samo od Boga. Obraćaju se turbetima isto onako kao što su se mušrici u predislamsko doba obraćali kumirimam, idolima. I što je još gore“, nastavlja ovaj autor, „niko, ni ulema, ni Emir, ni vezir, ni vladar ne diže u ime islama svoga glasa, da bi osudio ovo opasno zlo i ovu idolatriju. Ovi obožavatelji grobova idu tako daleko, da više drže do svog šeha i evlije (ili groba nekog »dobrog«), nego samoga Boga.“ [3]
________________________
[1] Mehmed Handžić, Islamske teme, Ogledalo, Sarajevo, 1999., str. 361.
[2] Muhamed Seid Serdarević, Nauka islama, Islamska dionička štamparija u Sarajevu, 1917., str. 25-26.
[3] Vehbija Hodžić, Sujevjerje, ostaci mnogoboštva (širka), Glasnik – XXX/1967; br. 7-8, str. 307.

Islam je vjera akcije ISLAMSKE TEME

Kad je u pitanju praktični segment ovosvjetskog življenja, u mnogim slučajevima muslimani postaju negativan izuzetak unutar razvijenih društava. Ovo je vrlo opasna pojava, jer drugima daje direktnu sliku da se razlog nazadovanja krije u samim vjerskim učenjima. “Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri!” (El-Mumtehina, 5.) Ovaj problem se u nekim svojim segmentima vraća na zaslijepljenost muslimana svojim porijeklom te da ih stjecanje određenih pohvalnih osobina i atributa čini “nedodirljivim” i da se ne moraju pridržavati Šerijata. Ili da ih postizanje dobra u nekim segmentima života oslobađa od toga da moraju neprestano stremiti dobru ili ih čini izvan domašaja savjeta koji im se upućuju. Primjeri za pouku Uzvišeni Allah zamjera jevrejima i kršćanima (ehlul-kitab) isto ovo kad kaže: “I jevreji i kršćani kažu: ‘Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi’. Reci: ‘Pa zašto vas, onda, On kažnjava zbog grijehova vaših?’ A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće – On će oprostiti, a koga hoće – On će kazniti.” (El-Ma'ida, 18.) Znači da nam Allah spominje njihove primjere kako bismo izvukli pouku. Stvarno značenje riječi “islam” Ko pomnije razmisli, vidjet će da je Allah, s.v.t., ovu vjeru nazvao “islam”. Riječ “islam” upućuje na akciju i na djelovanje, jer njeno značenje je: pokoravanje. Islam obuhvata znanje, ibadet, tevhid, ahlak i ponašanje. Islam je akcija, što potpunije obavljanje poslova i čuvanje emaneta. Radi ovoga je imam Buharija, u svom Sahihu, pojedina poglavlja nazvao: - Namaz je dio imana; - Davanje petine je dio imana; - Davanje zekata je dio imana; - Post ramazana je dio imana; - Provođenje Lejletul-kadra u ibadetu je dio imana i slično. U islamu postoji snažna isprepletenost između ispravnog znanja i pravilne akcije, a sve to je od imana i islama. Riječ ”islam” i riječ ”iman” same po sebi upućuju na ova značenja. Stoga i Allah, s.v.t., muslimane naziva “muslimani”. “Allah vas je odavno muslimanima nazvao.” (El-Hadždž, 78.) Na drugoj strani nalazimo da judaizam ne sadrži ovo značenje. Riječ ”judaizam” vodi porijeklo od osobe zvane Juda. Također, ni kršćanstvo (na arapskom “nasranijje”) ne sadrži ovakvo značenje, jer “nasranijje” potiče od mjesta Nasira, za koje se kaže da je u njemu rođen Isa, alejhis-selam, ili to ime vodi porijeklo od imena Isa, alejhis-selam. Isti slučaj je i sa budizmom. Islam se ističe nad prijašnjim nebeskim vjerama i nad zemaljskim pravcima po tome što se zasniva na akciji, a ne na nasljedstvu, pustim željama, niti na neutemeljenim tvrdnjama. Njegovi sljedbenici nisu nazvani “muhamedancima”, niti “Mekancima”, kako svijet ne bi pomislio da je islam poziv u naciju ili rod. Nipošto! Islam predstavlja akciju. Mnogi oni čiji su roditelji i djedovi bili idolopoklonici, čuvari kipova, borci protiv dave, postali su prvacima islama. Na drugoj strani, djeca bogobojaznih i čistih robova bila su veoma često daleko od dobra, Upute i islama. U časnom Kur'anu nalazimo priču o Nuhu a.s. i njegovu sinu, Ibrahimu i njegovu ocu, priču o Nuhovoj ženi, Lutovoj ženi, priču o faraonovoj ženi. I, ako bi čovjek ušao u islam pod prisilom, ne želeći to i ne posjedujući iman, kod Allaha takav ne bi bio musliman. “U vjeru nema prisiljavanja.” (El-Bekara, 256.) Nakon što je proučio Allahove riječi: “Vi ste ummet bolji od svih koji se ikad pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete” (Ali Imran, 110.), Ebu Hurejre, radiallahu anhu, je rekao: “Vodite ljude u lancima do Dženneta”. Ovo ne znači da prisiljavate ljude u islam. Sva historija je svjedok da niko nikad nije prisiljen ući u islam; ni pojedinac, niti zajednica. Ovdje se misli da muslimani svojim džihadom i strpljenjem uklanjaju prepreke koje stoje između ljudi i dopiranja islamske da've do njih. Mnogi su ušli u Allahovu vjeru iz ubjeđenja i bivajući oduševljeni njenom pravednošću, neki su to činili iz želje za dunjalukom ili iz straha, ali su nakon toga postajali dobri muslimani. Islam je pokornost Allahu i predstavlja akciju koja dolazi od čovjeka. Čak i sâm Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je obavezan izvršavati sve naredbe i pokoravati se naredbama u toj mjeri da Allah kaže: “O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj – Allah, uistinu, sve zna i mudar je!” (El-Ahzab, 1.) “A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.'” (Ez-Zumer, 65.) U čemu je vrijednost ovog ummeta? Jedan od islamskih propisa je i savjetovanje. Jedna od golemih prepreka u primanju savjeta je samohvalisanje i neprimjećivanje vlastitih nedostataka. Da! U Kur'anu nalazimo ajete o vrijednostima ovog ummeta i njegove pohvale. Međutim, ove vrijednosti nisu nasljedne, niti zato što je riječ o Arapima ili zato što su živjeli u arapskim zemljama. Zemlja ne čini nikoga svetim! Niti to čini njegovo porijeklo. čovjekove stepene uzdižu njegova djela, kao što se to prenosi od Selmana, radijallahu anhu. Uzvišeni kaže: “Vi ste ummet bolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali-'Imran, 110.) Ovo predstavlja vrijednost ummeta, a ne pripadnost nekoj naciji. Vrijednost leži u vjerovanju u Allaha, naređivanju dobra i odvraćanju od zla, provođenju Allahovih naredbi. Također, riječi Uzvišenog Allaha: “I tako smo od vas stvorili zajednicu srednjeg puta da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok” (El-Bekara, 143.). Ovaj fadilet i pripadnost zajednici srednjeg puta pripada onima koji su proveli značenje šehadeta u svojim životima i koji su primjer u svojim privatnim i javnim aktivnostima. Stoga, Omer, radijallahu anhu, kaže: “Vi ste bili ummet bolji od svih”. Misli se na ashabe koji su bili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jer su oni bili svjetionik i minaret za kojim su se povodile generacije nakon njih. Islam je vjera akcije Stotine miliona muslimana, danas, vjeruju da je samo njihova pripadnost islamu dovoljna kako bi bili spaseni na Ahiretu i da je dovoljna za njihov boljitak na ovome svijetu. Makar ne provodili u stvarnost njegove imperative, vrijednosti, učenja; vjerovatno ćeš kod nekih od njih pronaći veću ubjeđenost za uspjeh na Ahiretu nego kod deseterice ashaba kojima je obećan Džennet. Kad je u pitanju ovaj svijet, naći ćeš jednog od njih kako se žrtvuje dan i noć trošeći svoju energiju, ali bez rezultata, jer se ne osvrće na materijalne uzroke koji su učinkoviti. Mnogi za rješenjem svojih problema, otplatom dugova, pomoći nad neprijateljem, tragaju kod “dobrih ljudi”, kod kabura ili smatraju da je to dar koji će doći lahko, bez ulaganja napora i požrtvovanja. Što da ne! Zar nisu muslimani?! Odista zakoni koje je Allah učinio da vladaju u svemiru nikome nisu posebno naklonjeni. Allah kaže: “To neće biti ni po vašim željama, ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit će kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača; a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa', 123.-124.) To što se ja pridržavam vjere ne znači da svoju privrženost vjeri mogu učiniti štitom koji ću stavljati pred svakoga ko mi želi uputiti neki savjet. Zar privrženost vjeri nije upravo prihvatanje savjeta? Na ovome mjestu smatram da je velika obaveza odgajatelja da iznova probude ovaj uzvišeni princip u svijesti muslimana. A taj princip je: Islam je vjera akcije –kad je u pitanju dunjaluk, ali i Ahiret. Akcija mora biti usmjerena kako na ličnom planu, tako i na planu pomoći drugima. U toj mjeri da čovjek biva nagrađen i za djela koja je počinio za ovaj svijet. Stoga, nalazimo u hadisu koji prenosi Bejheki, sa dobrim senedom, od Aiše, radijallahu anha: “Allah voli kad neko od vas radi neko djelo da to učini najpotpunije”. Ovo obuhvata svako djelo koje je dozvoljeno u islamu, a da ne govorimo o onima koja su pohvalna ili koja su naređena. U drugom hadisu, kod imama Ahmeda, s vjerodostojnim senedom, stoji: “Ako nastupi Sudnji dan a u tvojoj ruci je mladica, ti je posadi ako si u stanju!” Ovako islam uzdiže vrijednost akcije, čak i u onim situacijama kad je čovjek ubijeđen da ne može očekivati neki rezultat od toga djela. Muslimanu je dužnost da se nada nagradi od Allaha za svoja djela. U odgojnom procesu je bitno pojasniti da naša pripadnost islamu traži od nas da budemo na potrebnom nivou izvršavanja obaveza koje sa sobom nosi ova pripadnost, ali i kad je u pitanju ostavljanje onoga što islam zabranjuje. Također, bitno je jasno povući crtu između islama i postupaka nekih muslimana (radilo se o pojedincima ili grupama). Islam je Božanska vjera koja je dominantna i predstavlja mjerilo za sud o postupcima, dok sami postupci ljudi mogu biti izloženi kritikama, ispravkama i primjedbama.
Piše: Šejh Selman ibn Fahd el-Avde / Saff, br. 98(IZVOR SAFF.BA)

PJESNIČKI PLES “ŽENE U HALJINI CRVENOJ”

Emina VUKIČEVIĆ: “Žena u haljini crvenoj”, poezija, Grafoton HS, Sarajevo 2015.

          “Svi smo mi / rudari svog života, / u sopstvenom tunelu / guramo kolica / čas prazna, čas puna / i radujemo se svakom / susretu sa suncem” -  ovako pjesničkim jezikom promišlja Emina Vukičević o svijetu koji joj pripada i kome pripada kao slobodno i misleće biće, otvarajući se poput školjke na svjetlosti kako bi i čulom vida pronikli u njezinu stihobisernicu koju primamljivom i dopadljivom čini i krasan naslov “Žena u haljini crvenoj”. Za razliku od nekih pjesnika, čije pjesme se poput latica mitskog cvijeta zatvaraju i na dodir daha, ovo je poezija koja se prilagođava čitatelju. Iz pjesme u pjesmu sa lahkoćom poniremo u poetesin svijet magnovanja i time postajemo ovisnici nesvakidašnje ljepote kakvu nudi poetika koju ispisuje srce žene:

          “… Vodi me srce,

          pa ako zalutam

          kucat će negdje….”

          Odnekad, kada se opijemo nektarom ove medonosne poetike, dolazimo do bliske spoznaje kako nismo nigdje drugdje nego u zagrljaju “žene u haljini crvenoj” koja je, prije svega i poslije svega, pjesnikinja ljubavi. U takvoj bliskosti još jasnije i emotivnije shvatamo kako Emina pjeva i onda kada joj srce krvari: “Pratiš moju sjenu / želiš je uhvatiti,/ pusti je tako nemirnu / da se spoji sa zvjezdama / jer me očito / samo one razumiju.”

          Pjesnikinja istančalog nerva, rasplamsalog nemira i neukrotivosti povrijeđene lavice, nastavlja stihopoj: “Ne pokušavaj smiriti / neukrotivu mene,/ pusti me da treperim / u duginim bojama / koja se igra / obrisima naših tijela…”  Puna ljubavi i iskrenosti, kao i svaka zaljubljena i odana žena, ona nije rođena gubitnica i otud nije spremna na gubitak, umiruje žensku čud i gotovo mazno se umiljava: “Ne diraj mi pomračinu / u njoj se vješto / umijem skriti, / pusti me da se skrijem / u bojama tvojih očiju / da ujutro mogu / s tobom progledati.”

          Sa Emininim stihovima lahko se je identificirati i zbog jednostavnosti stila i forme pisanja, ali odmah da kažemo, koji pripadaju modernom tkanju stihopoja.

Dakako magičnu moć indentifikacije treba tražiti i u spoznaji kako Eminina emotivna i poetska poruka otvorena je životu i svemu što on sa sobom donosi. U ovoj poetici nema zamagljenosti, niti ima nečeg što nas iritira i primorava da odgonetamo tajne u načinu pjesničkog izražavanja. Jednostavno čitalac dobija neodoljiv osjećaj kako ih je napisala srodna duša, a njihovu snagu dopadljivosti treba tražiti i u nepobitnoj spoznaji kako je ovo posve iskren stihopis koji prijanja za dušu i čini je punom zadovoljstva. Što duže budemo “boravili” u ovoj poetici, duže smo u zagljaju pjesnikinje, pa i onda kada nam se izmiću životne radosti: “Miješaju se boje / na platnu ispred mene, / nije ono što stvoriti želim / moja vizija života blijedi, / moje oči noćas nemaju sna, / po mom bijelom platnu / prosu se boja! / Živjeti je umjetnost, / a ja, ja se izgubih u bojama.”

          Tri ciklusa čine ovu pjesničku knjigu jednom rastezljivom cjelinom u kojoj je ljubav dominantna tema. Malo je pjesama koje ne dotiču tog vrhunskog duševnog osjećaja kakav nudi samo ljubav i takvi literarni uredci su usamljena ostrva u stihopoju. Pa ipak, ni takvo poetisanje nije izvan domašaja zagrljaja pjesnikinje ljubavi: “Ote mi se uzdah / puče srce, / moj lik se / razli kao vino, / kao noćni pljusak, / kao grom / iz vedra neba. / Možda je baš to / ono što mi treba,/ da vrisnem, / oduška srcu dam, / sve iz svog špajza / naglas izgovorim, / proklinjem sudbinu  / i oprostim, / spustim lopticu na pod / i zaspem.”

          U prvom ciklusu “Rasplamsaji djetinjstva” poetesa pravi izlet u najljepše i najbezbrižnije životno doba, nudeći nam poetiku koja kao da nas grli dječijim rukama, a u tom najiskrenijem zagrljaju prepoznajemo jedinstvenu i neponovljivu nevinost na životnim stazama. U sve to poetesa je utkala mladalačke ljubavi  kroz stihove utopljene mudrosti odraslog prolaznika kroz ovaj život, ali Emina Vukičević nije pjesnikinja okrenuta samo sebi, svojoj intimi. Ona pati i voli i za nas. Ako pak imamo i drugačiji osjećaj, u jedno smo sigurni: u ovoj poetici mnogi će prepoznati sebe i svoju sudbinu na zajedničkoj nam ovozemlajskoj stazi prolaznosti.

          U drugom ciklusu nemali broj pjesama koloriše: strepnju, bol, tugu, potištenost, pesimističko promatranje svijeta u sebi i oko sebe, sa naglašenom emotivnom naboju kojeg stvara bol gubitkom oslonaca i najdražih bića. Pa ipak, iako takav osjećaj prati ovakvu poetiku, autorica u ulozi “žene u haljini crvenoj” niti u jednom trenutku ne predaje se očaju. Ne prepušta se bespomoćno rijeci života. Ona je plivačica koja ne gubi orjentaciju i tačno zna na koju obalu treba isplivati. Preciznije kazano, uvijek traži vedriju stranu života, njegovu ljepotu, zanesenost.

          U trećem, najbogatijim ciklusu poetike, “Govor srca”, Emina je na svom terenu ljubavi i tu je najpouzdanija, najsigurnija i naprepoznatljivija kao pjesničko biće. U jednom od svojih stihovrela srčano poje: “Još skupljam / tvoje poljubce po sebi,/ još mi dodiri / tvoji mrse um, / šapću usne ime tvoje, / zato ne, ne budite me.”      Pa ipak, možda u najbliskijoj budućnosti trebamo očekivati još uspješniju poeziju Emine Vukičević koja odveć ima iskustvo i zavidno umijeće da se iskaže u ovakvoj književnoj formi. Uostalom, njen pjesnički ples je u zamahu: ”Život je ples / i kroz suze / i smijeh ga plešem,/ u ritmu / taknem i zvjezde / ali i dno,/ tad suze / poteku kao kiše, / zaplešem još jače, / padam i dižem se, / bolno, al' gordo /

i prkosno.”

          Na kraju zašto ne pomenuti misao genijalnog američkog pisca Don Marguisa (Donald Robert Perry Marguiz): “Objaviti knjigu stihova je kao da ste bacili pupoljak ruže u Veliki kanjon, i sad osluškujete kad će pasti na zemlju.”

Sarajevo, 6.4.2015.                                                      Mustafa Smajlović

Jedno pismo vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s monasima samostana Sveta Katarina

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Ovo je poruka Muhammeda, sina Abdulahova, kao znak saveza s onima koji prihvacaju krscanstvo, bili blizu ili daleko, da znaju da smo s njima.
Tako mi Allaha, ja sluga Boziji i pomagac, kao i moji sljedbenici, branit cemo ih i stititi, jer krscani su moji podanici!

Borit cu se protiv svega sto bi ih moglo uznemiravati. Oni ni na sto ne smiju biti prisiljavani. Njihovi suci u svome poslu ne smiju biti ometani, niti njihovi monasi u svojim samostanima uznemiravani. Niko ne smije rusiti njihov hram, ostetiti ga ili uzeti bilo sta odande i odnijeti u muslimanske domove. Ko god bi bilo sta takvo ucinio narusio bi savez s Bogom i nepokornost pokazao prema Bozijem Poslaniku. Krscani su, zaista, moji saveznici, i imat ce moju zastitu od svega sto im je mrsko. Niko ih ne smije tjerati na prisilni rad ili ih protivno njihovoj vjeri tjerati u boj. Muslimani ce se boriti za njih.
Ako se krscanka uda za muslimana , to se ne smije destiti bez njenog pristanka. Njoj se ne smije braniti da odlazi u svoju bogomolju i da se ondje moli.
Krscanske crkve moraju biti postivane. Niko ne  smije braniti da se one popravljaju  ili dopustiti da se skrnavi svetost njihovih zavjeta. Niko od muslimana ne smije prekrsiti ovaj savez sve do zalaska svijeta

Samostan Sveta Katarina se nalazi na Sinaju u Egiptu.

Policija RS-a pretresla kuću Ramiza Hrnjića zbog fotografije na Facebooku

Nova akcija zastrašivanja Bošnjaka

Juni 4th, 2015

BIH

Policija Republike Srpske je pojačala pritisak na bošnjačke povratnike. Skoro svaki dan neko od Bošnjaka u RS-u bude meta policijskim racijama i pretresima. Scenario je uvijek isti. Specijalna policija opkoli kuću, napravi se dramatična situacija, a onda se vrši višesatni detaljan pretres i ispitivanje. U posljednje vrijeme policija Republike Srpske upada u kuće mnogih Bošnjaka pod izgovorom da traže naoružanje, a dokaz z aposjedovanje oružja navodno su našli na Facebooku.
Tako je danas policija RS-a upala u kuću Ramiza Hrnjića iz naselja Široki Put kod Kamenice, opština Zvornik. “Radio sam u njivi, brao sam jagode kada su me komšije zovnule da mi je policija opkolila kuću. Kada sam došao pred kuću vidio sam specijalce okolo kuće i više običnih policajac i inspektora. Upitao sam ih u čemu je problem, na šta su mi odgovorili da su došli da traže naoružanje. Upitao sam ih kakvo naoružanje traže kada ja nemam nikakvo oružje. Rekli su mi da su vidjeli na Facebooku sliku mog djeteta sa puškom. Bio sam šokiran, jer je ta fotografija od prije tri godine. Pokazali su mi nalog u kojem je pisalo traži se oružje. Kažu da je sudija na osnovu te fotografije sa Facebooka potpisoa nalog za pretragu kuće. Ušli su i pretesli sve živo, svaki papirić su pregledali. Upitao sam ih što pregledavaju svaki papirić u kući ako traže naoružanje. Nakon detaljnog pretresa i nakon što nisu našli nikakvo oružje otišli su svojim putem. Ovo je zaista zabrinjavajuća situcaija, ovo je pritisak na nas Bošnjake, stvara se tenzija i napeta situacija”, kaže za Saff Ramiz Hrnjić.

Upitali smo Ilijaza Miralemovića, predsjednika Kluba odbornika u Skupštini opštine Zvornik kako komentariše ova učestale pretrese Bošnjaka u manjem bh. entitetu.  “Nije mi jasno zašto se nastavlja zastrašivanje Bošnjaka u RS-u. Pozivam ovim putem sigurnsne strukture ovog entiteta i države BiH da zaustave ovaj trend pretresa kuća Bošnjaka u Podrinju i da se malofo kusiraju na Vlasenicu i ravnogorce ovog mjesta koji se sa oružjem u rukama promovišu na društvenim mrežama. Mi da se plašimo ne bi se vraćali na svoj toprak da smo u prošlosti radili nešto zbog čega bi mogli odgovarati ostali bi smo u Federaciji. Ovo je naš entitet iako nema Bošnjaka u njegovom nazivu. Što prije vlastodržcima postane jasno da ih se ne plašimo i da ovakvim aktivnostima samo stvaraju probleme institucijama ovog entiteta prije će se zaustaviti ova kampanja koja je samo skretanje pažnje javnosti sa ekonomskih problema ovog dijela BiH. Institucije RS-a će se suočiti sa tužbama Bošnjaka zbog nepoštivanja osnovnih ljudskih prava koja se ovakvim radom policije uveliko narušavaju”.

Saff je dobi informacije o još jednom sličnom slučaju koji se desio ovih dan au Šipovu. Naime, O.Đ. sa Vlašića je sa firmom sjekao šumu u brdima iznad Šipova. Obzirom da je O. Đ. jedini bio sa bradom među radnicima, jednog dana na radno mjesto došli su srpski policijski inspektori koji su ga dugo ispitivali. Pitali su ga gdje mu je oružje i sličo. O. Đ. je shvatio da su ga lokalni Srbi prijavili polciji jer ima bradu. Na kraju je zbog straha za vlastitu sigurnost morao napustii posao i vratiti se kući. www.saff.ba

32 neoboriva dokaza da živimo u stripu "Alan Ford"

Objavljeno: 26.08.2013. - 19:25

Ovog ljeta se navršila čak 41 godina od kada su čitaoci širom SFRJ upoznali i zavojleli strip "Alan Ford". Iako su prošle četiri decenije od prvog broja, avanture i poruke članova grupe TNT su danas svježe kao prvog dana. I više od toga: scenarista Lučijano Seki i crtač Roberto Raviola, poznatiji pod pseudonimima Magnus i Maks Bunker, kao da su te, 1969. godine, zasnovali strip "Alan Ford" na događajima danas,, godine 2013. Kanite li se uvjeriti, pročitajte sljedeće...

Autor: blic, MBS feat. Ivan Jovanovi

Ovo je zemlja kojom već godinama neumorno vladaju odgovorne vlasti...

 

2) ... U kojoj su političari otporni na pritiske bogataša...

3) ... I u kojoj je zakon jednak za sve. Uglavnom. 

  

4) Na vlast se u stripu "Alan Ford", baš kao i kod nas, dolazi na fer i transparentnim izborima. Ako vas narod voli, nema nikavih prepreka...

5) ... Osim ako Ozna nešto ne dozna.

6) U međuvremenu, život u  ide svojim tokom. Mladi ulaze u političke partije poneseni visokim idealima...

7) ... Ljubazni građani i marljivi javni radnici razmjenjuju lijepe riječi na šalterima...

8) ... A i u gradskom prevozu.

 

9) Prava potrošača su na visokom nivou...

10) ... Privatizacija je pravdena...

 

11) ... A zdravstvo modelirano po švedskom receptu...

12) ... Što uključuje i prodaju čarobnih, ljekovitih preparata po oprobanom principu "vjeruj mi na riječ". 

  

13) Istina, lako je graditi idealno društvo poput ovoga kada u njemu vlada jasan sistem vrijednosti. Poštenje je na cijeni...

14) ... Nema sponzoruša...

  

15) ... Glad za umjetnošću ne zna za granice...

16) ... A oružje je tek sporadična pojava. Zaista.

17) Da sve funkcioniše na principu pravde, brine se razrađeni policijsko-pravosudni sistem...

18) ... Koji se s lakoćom hvata u koštac čak i sa najkomplikovanijim slučajevima. Poput, na primjer, vraćanja novca iznijetog iz zemlje...

19) ... Koji po povratku završi u sigurnim rukama (koferima).

20) Pred takvom državom se tresu i najmoćnije estradne ličnosti...

21) ... Kao i korumpirani fudbalski menadžeri i kontroverzni članovi uprava sportskih timova. "Regularnost prvenstva" je, samim tim, na visokom nivou.

22) Digresija: da li ste znali da je stanoviti D(j)emba D(j)emba igrao u crno-bijelom dresu prije 39 godina u jednoj od epizoda "Alana Forda"?

23) Ali da se vratimo na priču. Šta onda preostaje još građaninu pokornom, osim da radi i čestito zaradi svoju platu...

24) ... Koja je izdašna...

25) ... I nikad daleko od povišice.

26) Sa tako dobro platom, lako je pazariti...

27) ... Jer su cijene pristupačne...

28) ... I kupovina se pretvara u pravu avanturu.

29) Na kraju teškog radnog dana, uvaženi građanine, ostaje samo da se uživa! Pa, ko voli na godišnji odmor...

30) ... A ko na omiljenu nacionalnu razonodu: kladionicu u vašem komšiluku. Svi dobijaju!

B O N U S    D O K A Z I

31) Još niste uvjereni da živimo u stripu "Alan Ford"? Osvrnite se malo oko sebe, jer možda ćete i u vašem gradu vidjeti Broja 1...

32) ... Koji je dobro poznavao stanovitog državnika s ovih prostora pod inicijalima J. B. T... Da li ga prepoznajete?

  

Tagovi: buka